PLAYSCHOOL se razvijao postepeno i rastao je
sa svojim
đacima.
Mada je tačan početak malo zamagljen, jer u početku grupe i
časovi nisu bili toliko brojni, moglo bi se
reći da radimo duže od trinaest godina.
Da, da... dobro ste pročitali trinaest godina. U našem
slučaju to nije nesrećan broj. Prvih par
godina stvar je praktično bila eksperiment
koji je uključivao decu prijatelja. Kako su
i deca i roditelji nakon te početne faze
bili veoma zadovoljni, broj učenika je počeo
da se povećava, a rad se iz moje dnevne sobe
premestio u posebnu prostoriju koja je nakon
godinu dana prerasla u učionicu. Kako su
prvi djaci bili uzrasta 4-6 godina, naš
„rad“ je bio u pokretu, skakanju, igri ili
smo sedeli na podu u krug, kao Petar Pan i
njegovi drugari. Posle smo koristili i
knjige i raznovrsne dodatne materijale.
Koristeći stvari iz svakodnevnog života
simulirali smo odlazak u kupovinu,
naručivanje hrane u restoranu, putovanaja,
brigu za ljubimce, pripremanje žurke,
sredjivanje kuće...
Ja obično u šali kažem da kako su rasli učenici
tako je rastao i nivo engleskog koji se učio
u Playschool-u.
S ponosom mogu da kažem da je dvanaestogodišnji rad sa
grupom, sada maturanata gimnazije, krunisan
pripremom i uspešno položenim CAE ispitom.
Za njima, u korak ide generacija učenika III
razreda gimnazije, koji su takodje svoj
višegodišnji rad okončali pripremom i
polaganjem FCE ispita. Malo objašnjenje za
neupićene: pomenuti ispiti su ispiti za
Kembridž sertifikate (C1 odnosno B2 nivoa,
najviši je C2) koji se polažu u organizaciji
Britanskog Saveta i medjunarodno su
priznati, a mladim ljudima omogućavaju lakši
put do posla kao i do stručnog usavršavanja
u inostranstvu.
|